Tretman prekida visoko i niskotemperaturne ispitne komore jasno je propisan u GJB 150, koji prekid ispitivanja dijeli na tri situacije, i to na prekid u granicama tolerancije, prekid u uslovima ispitivanja i prekid u uslovima prekomjernog ispitivanja. Različite situacije imaju različite metode liječenja.
Za prekid unutar raspona tolerancije, kada uslovi ispitivanja ne prelaze dozvoljeni opseg greške tokom prekida, vrijeme prekida treba smatrati dijelom ukupnog vremena testiranja; za prekid u uslovima ispitivanja, kada su ispitni uslovi u komori za ispitivanje visoke i niske temperature niži od donje granice dozvoljene greške, prethodno specificirani uslovi ispitivanja treba ponovo da se dostignu sa tačke ispod uslova ispitivanja, a ispitivanje treba nastaviti dok se ne završi planirani ciklus ispitivanja; za uzorke prekomjernog testiranja, ako uvjeti prekomjernog testiranja neće direktno utjecati na prekid uvjeta ispitivanja, ako ispitni uzorak ne uspije u sljedećem ispitivanju, rezultat ispitivanja treba smatrati nevažećim.
U stvarnom radu usvajamo metodu ponovnog testiranja nakon što je ispitni uzorak popravljen za prekid ispitivanja uzrokovan kvarom ispitnog uzorka; za prekid testa uzrokovan visokim i niskimkomora za ispitivanje temperature test opreme (kao što je iznenadni nestanak vode, nestanak struje, kvar opreme, itd.), ako vrijeme prekida nije jako dugo (unutar 2 sata), obično postupamo s njim u skladu s prekidom pod-testiranja navedenim u GJB 150. Ako je vrijeme predugo, test se mora ponoviti. Razlog za primjenu odredbi za tretman prekida ispitivanja na ovaj način određen je odredbama o temperaturnoj stabilnosti ispitnog uzorka.
Određivanje trajanja ispitne temperature na visokoj i niskoj temperaturikomora za ispitivanje temperaturetemperaturni test se često zasniva na postizanju temperaturne stabilnosti testnog uzorka na ovoj temperaturi. Zbog razlika u strukturi proizvoda i materijalima i mogućnostima opreme za ispitivanje, vrijeme za različite proizvode da postignu temperaturnu stabilnost na istoj temperaturi je različito. Kada se površina ispitnog uzorka zagrije (ili ohladi), postepeno se prenosi u unutrašnjost ispitnog uzorka. Takav proces provođenja toplote je stabilan proces provođenja toplote. Postoji vremenski razmak između vremena kada unutrašnja temperatura ispitnog uzorka dostigne termičku ravnotežu i vremena kada površina ispitnog uzorka dostigne termičku ravnotežu. Ovo vremensko kašnjenje je vreme stabilizacije temperature. Navedeno je minimalno vrijeme potrebno za ispitne uzorke koji ne mogu mjeriti temperaturnu stabilnost, odnosno kada temperatura nije u funkciji i ne može se izmjeriti, minimalno vrijeme stabilnosti temperature je 3 sata, a kada je temperatura u radu, minimalna temperatura vrijeme stabilnosti je 2 sata. U stvarnom radu koristimo 2 sata kao vrijeme stabilizacije temperature. Kada ispitni uzorak dostigne temperaturnu stabilnost, ako se temperatura oko ispitnog uzorka naglo promijeni, ispitni uzorak u termalnoj ravnoteži također će imati vremensko kašnjenje, odnosno u vrlo kratkom vremenu temperatura unutar ispitnog uzorka se neće previše promijeniti mnogo.
Tokom ispitivanja visoke i niske temperature vlažnosti, ako dođe do iznenadnog nestanka vode, nestanka struje ili kvara opreme za testiranje, prvo treba zatvoriti vrata ispitne komore. Jer kada oprema za ispitivanje vlažnosti na visokim i niskim temperaturama iznenada prestane da radi, sve dok su vrata komore zatvorena, temperatura vrata komore za ispitivanje neće se dramatično promijeniti. U vrlo kratkom vremenu, temperatura unutar ispitnog uzorka neće se mnogo promijeniti.
Zatim utvrdite da li ovaj prekid ima uticaj na test uzorak. Ako to ne utiče na ispitni uzorak ioprema za testiranjemože nastaviti sa normalnim radom u kratkom vremenu, možemo nastaviti ispitivanje u skladu sa metodom rukovanja prekidom nedovoljnih uvjeta ispitivanja navedenim u GJB 150, osim ako prekid ispitivanja ima određeni utjecaj na ispitni uzorak.
Vrijeme objave: 16.10.2024