Tretiranje prekida komore za ispitivanje visoke i niske temperature jasno je propisano u GJB 150, koji dijeli prekid ispitivanja u tri situacije, naime, prekid unutar raspona tolerancije, prekid u uvjetima ispitivanja i prekid u uvjetima pretjeranog ispitivanja. Različite situacije imaju različite metode liječenja.
Za prekid unutar raspona tolerancije, kada uvjeti ispitivanja ne prelaze dopušteni raspon pogreške tijekom prekida, vrijeme prekida treba smatrati dijelom ukupnog vremena ispitivanja; za prekid pod uvjetima ispitivanja, kada su uvjeti ispitivanja komore za ispitivanje visoke i niske temperature niži od donje granice dopuštene pogreške, unaprijed određeni uvjeti ispitivanja trebaju se ponovno postići od točke ispod uvjeta ispitivanja, a ispitivanje treba nastaviti dok se planirani ciklus ispitivanja ne završi; za uzorke prekomjernog testiranja, ako uvjeti prekomjernog ispitivanja neće izravno utjecati na prekid uvjeta ispitivanja, ako ispitni uzorak ne uspije u sljedećem ispitivanju, rezultat ispitivanja treba smatrati nevažećim.
U stvarnom radu usvajamo metodu ponovnog testiranja nakon popravka ispitnog uzorka za prekid ispitivanja uzrokovan kvarom ispitnog uzorka; za prekid testa uzrokovan visokim i niskimkomora za ispitivanje temperature test opreme (kao što je iznenadni nestanak vode, nestanak struje, kvar opreme, itd.), ako vrijeme prekida nije jako dugo (unutar 2 sata), obično ga rješavamo prema prekidu pod uvjetom testiranja navedenom u GJB 150. Ako je vrijeme predugo, test se mora ponoviti. Razlog za primjenu odredbi za tretman prekida ispitivanja na ovaj način određen je odredbama o temperaturnoj stabilnosti ispitnog uzorka.
Određivanje trajanja ispitivanja visoke i niske temperaturekomora za ispitivanje temperaturetemperaturno ispitivanje često se temelji na ispitivanom uzorku koji postiže temperaturnu stabilnost na ovoj temperaturi. Zbog razlika u strukturi proizvoda i materijala te mogućnosti ispitne opreme, vrijeme za koje različiti proizvodi postignu temperaturnu stabilnost pri istoj temperaturi je različito. Kada se površina ispitnog uzorka zagrijava (ili hladi), postupno se prenosi u unutrašnjost ispitnog uzorka. Takav proces provođenja topline je stabilan proces provođenja topline. Postoji vremenski odmak između vremena kada unutarnja temperatura ispitnog uzorka postigne toplinsku ravnotežu i vremena kada površina ispitnog uzorka postigne toplinsku ravnotežu. Ovaj vremenski odmak je vrijeme stabilizacije temperature. Navedeno je minimalno vrijeme potrebno za ispitne uzorke kod kojih se ne može mjeriti temperaturna stabilnost, odnosno kada temperatura nije u pogonu i ne može se mjeriti minimalno vrijeme temperaturne stabilnosti je 3 sata, a kada je temperatura u pogonu minimalna temperatura vrijeme stabilnosti je 2 sata. U stvarnom radu koristimo 2 sata kao vrijeme stabilizacije temperature. Kada ispitni uzorak postigne temperaturnu stabilnost, ako se temperatura oko ispitnog uzorka naglo promijeni, ispitni uzorak u toplinskoj ravnoteži također će imati vremenski odmak, to jest, u vrlo kratkom vremenu, temperatura unutar ispitnog uzorka se također neće promijeniti mnogo.
Tijekom ispitivanja visoke i niske temperature vlažnosti, ako dođe do iznenadnog nestanka vode, nestanka struje ili kvara ispitne opreme, prvo trebamo zatvoriti vrata ispitne komore. Jer kada oprema za ispitivanje visoke i niske temperature vlažnosti iznenada prestane raditi, sve dok su vrata komore zatvorena, temperatura na vratima ispitne komore neće se dramatično promijeniti. U vrlo kratkom vremenu temperatura unutar ispitnog uzorka neće se mnogo promijeniti.
Zatim utvrdite ima li ovaj prekid utjecaja na ispitni uzorak. Ako ne utječe na ispitni uzorak iispitna opremamože nastaviti s normalnim radom u kratkom vremenu, možemo nastaviti ispitivanje u skladu s metodom rukovanja prekidom nedovoljnih uvjeta ispitivanja navedenim u GJB 150, osim ako prekid ispitivanja ima određeni utjecaj na ispitni uzorak.
Vrijeme objave: 16. listopada 2024