Liječenje prekida testne komore s visokim i niskim temperaturama jasno je propisano u GJB 150, koji prekida ispitivanja dijeli u tri situacije, naime, prekid unutar raspona tolerancije, prekid u uvjetima ispitivanja i prekida u uvjetima ispitivanja. Različite situacije imaju različite metode liječenja.
Za prekid unutar raspona tolerancije, kada uvjeti ispitivanja ne prelaze dopušteni raspon pogreške tijekom prekida, vrijeme prekida treba smatrati dijelom ukupnog vremena ispitivanja; za prekid pod uvjetima ispitivanja, kada su uvjeti ispitivanja komore za ispitivanje visoke i niske temperature niži od donje granice dopuštene pogreške, unaprijed određeni uvjeti ispitivanja trebaju se ponovno postići od točke ispod uvjeta ispitivanja, a ispitivanje treba nastaviti dok se planirani ciklus ispitivanja ne završi; za uzorke prekomjernog testiranja, ako uvjeti prekomjernog ispitivanja neće izravno utjecati na prekid uvjeta ispitivanja, ako ispitni uzorak ne uspije u sljedećem ispitivanju, rezultat ispitivanja treba smatrati nevažećim.
U stvarnom radu usvajamo metodu ponovnog testiranja nakon popravka ispitnog uzorka za prekid ispitivanja uzrokovan kvarom ispitnog uzorka; za prekid testa uzrokovan visokim i niskimTemperatura testna komora TEt opreme (kao što je iznenadni nestanak vode, nestanak struje, kvar opreme, itd.), ako vrijeme prekida nije jako dugo (unutar 2 sata), obično ga rješavamo prema prekidu pod uvjetom testiranja navedenom u GJB 150. Ako je vrijeme predugo, test se mora ponoviti. Razlog za primjenu odredbi za tretman prekida ispitivanja na ovaj način određen je odredbama o temperaturnoj stabilnosti ispitnog uzorka.
Određivanje trajanja ispitivanja visoke i niske temperaturekomora za ispitivanje temperaturetemperaturno ispitivanje često se temelji na ispitivanom uzorku koji postiže temperaturnu stabilnost na ovoj temperaturi. Zbog razlika u strukturi proizvoda i materijala te mogućnosti ispitne opreme, vrijeme za koje različiti proizvodi postignu temperaturnu stabilnost pri istoj temperaturi je različito. Kada se površina ispitnog uzorka zagrijava (ili hladi), postupno se prenosi u unutrašnjost ispitnog uzorka. Takav postupak provođenja topline stabilan je postupak provođenja topline. Postoji vremenski odmak između vremena kada unutarnja temperatura ispitnog uzorka postigne toplinsku ravnotežu i vremena kada površina ispitnog uzorka postigne toplinsku ravnotežu. Ovaj vremenski zaostajanje je vrijeme stabilizacije temperature. Navedeno je minimalno vrijeme potrebno za testne uzorke koji ne mogu mjeriti stabilnost temperature, odnosno kada temperatura nije u radu i ne može se izmjeriti, minimalno vrijeme stabilnosti temperature je 3 sata, a kada je temperatura u radu, minimalna temperatura minimalna temperatura vrijeme stabilnosti je 2 sata. U stvarnom radu koristimo 2 sata kao vrijeme stabilizacije temperature. Kad ispitni uzorak dosegne stabilnost temperature, ako se temperatura oko uzorka ispitivanja iznenada promijeni, testni uzorak u toplinskoj ravnoteži također će imati vremensko zaostajanje, to jest, u vrlo kratkom vremenu, temperatura unutar ispitnog uzorka neće se promijeniti i mnogo.
Tijekom ispitivanja visoke i niske temperature vlažnosti, ako dođe do iznenadnog nestanka vode, nestanka struje ili kvara ispitne opreme, prvo trebamo zatvoriti vrata ispitne komore. Jer kada oprema za ispitivanje visoke i niske temperature vlažnosti iznenada prestane raditi, sve dok su vrata komore zatvorena, temperatura na vratima ispitne komore neće se dramatično promijeniti. U vrlo kratkom vremenu temperatura unutar ispitnog uzorka neće se mnogo promijeniti.
Zatim utvrdite ima li ovaj prekid utjecaj na uzorak testa. Ako ne utječe na testni uzorak iispitna opremaMožemo nastaviti normalan rad u kratkom vremenu, možemo nastaviti test prema načinu rukovanja prekidom nedovoljnih uvjeta ispitivanja navedenih u GJB 150, osim ako prekid testa ima određeni utjecaj na uzorak testa.
Vrijeme objave: 16. listopada 2024